1. Cyberbullying se može dešavati bilo kada i i bilo gdje. Može se dešavati i kada se nalaziš u svome “sigurnom prostoru” kao što je tvoja kuća. Osoba koja vrši cyberbullying nikada ne mora biti fizički na istom mjestu gdje i žrtva cyberbullyinga i može pokušavati da prikrije svoj identitet.
2. Teško je kontrolisati elektronske poruke, slike ili videe i sav sadržaj koji se postavi na internet. Nešto što bude postavljeno na internet veoma brzo se može proširiti i imati veliku publiku.
3. Pojedini slučajevi cyberbullyinga mogu biti nenamjerni. Mogu biti posljedica nerazmišljanja npr. nešto poslano kao šala može biti jako uvredljivo za onoga koji prima tu poruku.
4. Ukoliko vidiš ili doživiš cyberbullying veoma je važno sačuvati dokaz o tome kako bi to mogao/la prijaviti. Najbolji način za to je da napraviš screenshot (sliku svoga ekrana).

Oktobar je mjesec prevencije vršnjačkog nasilja (bullying-a). Istraživanje nedavno sprovedeno u Sjedinjenim Američkim državama je pokazalo da je više od polovine američkih tinejdžera (59%) iskusilo neki oblik nasilja u digitalnom okruženju- cyberbullying-a. Prema ovom izvještaju, najčešći oblici nasilja koji djeca iskuse su “Nazivanje ružnim riječima” (42%) te “širenje neistinitih tračeva” (32%).

Istraživački centar za cyberbulling definirao je cyberbullying kao “namjerno nanošenje štete drugima koje se ponavlja, sprovedeno posredstvom kompjutera, smatphone-a ili drugih elektronskih uređaja.” Ova definicija može biti pojednostavljena te cyberbulling možemo okarakterisati kao:

Nešto što se događa u online okruženju
Nešto što se ponavlja
Nešto što se čini s namjerom/ciljano
Nešto što šteti drugome

Znači, ukoliko se neko nazivanje pogrdnim imenima desi samo jedanput, to ne možemo okarakterizirat kao cyberullying, već se takvo nešto mora ponoviti bar dva ili više puta. Ukoliko se desilo samo jednom, to možemo pripisati nevaljalom ponašanju koje je svima poznato iz doba njihove mladosti. Ono što se jeste bitno promijenilo je to da elektronski uređaji olakšavaju brzo širenje okrutnog ponašanje kod djece. Takav materijal također može biti sačuvan i redistribuiran u bilo kojem momentu- veoma je teško kontrolisati sadržaj kada se već nađe na mreži. Ali digitalne naprave također mogu pomoći djeci da stanu u kraj online okrutnosti .

Biti onaj koji ustaje protiv ovakvog ponašanja (upstander)

Upstander je osoba koja ustaje protiv bullying-a, ali ne ulazeći u fizičke obračune s bully-jem već korištenjem nekog od sljedećih načina:

Pružanje utjehe- Razumjivo je da suprostavljanje bully-ju online ili offline može biti jako nezgodno. Pružiti podršku ili jednostavno dijeliti lijepu riječ, kako online, tako i offline nekada može biti tačno ono što je žrtvi potrebno.
Prijavljivanje incidenta- Ne moraš biti meta okrutnosti online da bi to prijavio. Napravi screenshot, obrati se odrasloj osobi kojoj vjeruješ ili prijavi direktno društvenoj mreži na kojoj se incident dogodio.
“Ubijanje” okrutnosti dobrotom- Poneka djeca imaju hrabrosti da se suporostave počiniteljima online nasilja i njima se treba poručiti da se protiv okrutnosti bore dobrotom i lijepim ponašanjem. Nikada se ne spuštati na nivo bully-ja već ga treba probati “razoružati” porukama dobrote i zabrinutosti.