U Bosni i Hercegovini je registrovano više od 2000 djece bez roditeljskog staranja. Dokazano je da djeca koja rastu u institucijama nerijetko imaju poteškoće u fizičkom, emocionalnom, društvenom i kognitivnom razvoju. Uprkos tome, veliki broj djece još uvijek se nalazi u institucijama dok je dosta manji broj njih smješten u hraniteljske porodice.

Hraniteljstvom, kao najprikladnijim rješenjem, djeci se obezbjeđuje odrastanje u porodičnom okruženju u situacijama kada ona nisu u mogućnosti odrastati u vlastitoj porodici.

Hraniteljstvo je oblik brige o djeci  u drugoj, zamjenskoj porodici, u slučajevima kada se za dijete ne može brinuti njegova biološka porodica. Hraniteljstvo pruža siguran dom u kojem svako dijete ima mogućnost da dobije odgovarajući odgoj, ljubav i obrazovanje.

Hraniteljstvo kao alternativni oblik zbrinjavanja djeca trebaju iz mnogo razloga. Ponekad je to zbog bolesti ili smrti roditelja, ali može se raditi i o ozbiljnom zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, zbog čega dijete više ne može ostati u svojoj porodici.

Hraniteljstvo je privremeno i traje dok se ne sredi stanje u biološkoj porodici ili dok se ne donese trajno rješenje za zbrinjavanje djeteta. Ipak, dešava se ponekad da dijete ostane u hraniteljskoj porodici i do punoljetstva.

Hranitelj može biti svaka odrasla osoba koja zadovoljava stambene prilike, koja ima stalne izvore primanja, koja nije kažnjavanja i krivično gonjena, koja ima dobro zdravstveno stanje, bez obzira da li se radi o bračnom paru ili samcu.

Organizacija Hope and Homes for Children u BiH kroz program podrške hraniteljstvu ima za cilj da pomogne vladinim institucijama da poboljšaju kvalitet i kvantitet hraniteljskog smještaja.

Dijete zaslužuje život u porodici, a ne u instituciji.